Radak, Đorđe

Link to this page

Authority KeyName Variants
95c88efc-6624-4ae6-8a5a-beeeb3cd5c84
  • Radak, Đorđe (2)
Projects

Author's Bibliography

Napredak u terapiji Birgerove bolesti mezenhimalnim stem ćelijama

Pavlović, Sonja; Fazlagić, Amira; Lozuk, Branko; Spasovski, Vesna; Vreća, Miša; Đukić, Nenad; Radak, Đorđe

(Univerzitet u Beogradu - Medicinski fakultet, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Pavlović, Sonja
AU  - Fazlagić, Amira
AU  - Lozuk, Branko
AU  - Spasovski, Vesna
AU  - Vreća, Miša
AU  - Đukić, Nenad
AU  - Radak, Đorđe
PY  - 2017
UR  - https://imagine.imgge.bg.ac.rs/handle/123456789/1068
AB  - Birgerova bolest (thromboangiitis obliterans) je neaterosklerotski inflamatorni proces koji uglavnom zahvata male i srednje arterije i vene u donjim i gornjim udovima. Okarakterisan je kao vrsta vaskulitisa. Nastanak, napredovanje i težina bolesti su povezani sa pušenjem. Birgerovu bolest karakterišu bol, pojava ishemičnih ulkusa, gangrena i rizik od amputacije, što značajno utiče na kvalitet života pacijenta. Trombolitička terapija, primena nesteroidnih antiinflamatornih lekova i vaskularno-hirurški rekonstruktivni zahvati su neki od terapijskih pristupa u lečenju Birgerove bolesti. Međutim, ovi načini lečenja nisu dovoljno efikasni. Još uvek najbolji efekat na poboljšanje bolesti ima prekid pušenja. U poslednje vreme, ćelijska terapija je ponudila sasvim nove mogućnosti lečenju Birgerove bolesti. Terapija mezenhimskim matičnim ćelijama (MMĆ) je prepoznata kao novi pristup u tkivnom inženjerstvu i regenerativnoj medicini, primenljiv u lečenju različitih ishemijski poremećaja, uključujući Birgerovu bolest. Prva terapija koja koristi MMĆ u lečenju Birgerove bolesti je odobrena u Indiji 2016. godine. U martu 2017. godine Evropska komisija je terapiju autolognim MMĆ iz adipoznog tkiva uvrstila u lekove "siročiće" za Birgerovu bolest. Ovaj novi terapijski pristup je neophodno validirati u narednim studijama u više kliničkih centara.
AB  - Buerger's disease or thromboangiitis obliterans, is a non-atherosclerotic inflammatory process which mostly involves medium and small sized arteries and veins in lower and upper extremities. It is categorized as vasculitis. The disease is known to be closely linked to smoking. Buerger's disease is a long-term debilitating condition because of the pain, the development of ulcers and gangrene, and the risk of amputation. Drugs effective on erythrocyte flexibility, agents acting on platelets, non-steroidal anti-inflammatory drugs and vascular reconstruction are among several therapeutic methods for Buerger's disease. However, the applied therapies are insufficiently effective. Still, the base of treatment is smoking cessation. Lately, cell therapy has offered us entirely new possibilities. Mesenchymal stem cell (MSC) treatment has been proposed as a novel approach for tissue engineering and regenerative medicine for various ischemic disorders, including Buerger's disease. In 2016, the first MSC based therapy has received regulatory approval for the treatment of Buerger's disease in India. In March 2017, orphan designation was granted by the European Commission for autologous adipose tissue-derived MSC for the treatment of Buerger's disease. Novel therapeutic approach needs to be validated in the upcoming studies conducted in different clinical centers.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Medicinski fakultet, Beograd
T2  - Medicinska Istraživanja
T1  - Napredak u terapiji Birgerove bolesti mezenhimalnim stem ćelijama
T1  - Advancements in mesenchymal stem cell treatment for Buerger's disease
EP  - 46
IS  - 1
SP  - 40
VL  - 51
DO  - 10.5937/MedIst1701040P
ER  - 
@article{
author = "Pavlović, Sonja and Fazlagić, Amira and Lozuk, Branko and Spasovski, Vesna and Vreća, Miša and Đukić, Nenad and Radak, Đorđe",
year = "2017",
abstract = "Birgerova bolest (thromboangiitis obliterans) je neaterosklerotski inflamatorni proces koji uglavnom zahvata male i srednje arterije i vene u donjim i gornjim udovima. Okarakterisan je kao vrsta vaskulitisa. Nastanak, napredovanje i težina bolesti su povezani sa pušenjem. Birgerovu bolest karakterišu bol, pojava ishemičnih ulkusa, gangrena i rizik od amputacije, što značajno utiče na kvalitet života pacijenta. Trombolitička terapija, primena nesteroidnih antiinflamatornih lekova i vaskularno-hirurški rekonstruktivni zahvati su neki od terapijskih pristupa u lečenju Birgerove bolesti. Međutim, ovi načini lečenja nisu dovoljno efikasni. Još uvek najbolji efekat na poboljšanje bolesti ima prekid pušenja. U poslednje vreme, ćelijska terapija je ponudila sasvim nove mogućnosti lečenju Birgerove bolesti. Terapija mezenhimskim matičnim ćelijama (MMĆ) je prepoznata kao novi pristup u tkivnom inženjerstvu i regenerativnoj medicini, primenljiv u lečenju različitih ishemijski poremećaja, uključujući Birgerovu bolest. Prva terapija koja koristi MMĆ u lečenju Birgerove bolesti je odobrena u Indiji 2016. godine. U martu 2017. godine Evropska komisija je terapiju autolognim MMĆ iz adipoznog tkiva uvrstila u lekove "siročiće" za Birgerovu bolest. Ovaj novi terapijski pristup je neophodno validirati u narednim studijama u više kliničkih centara., Buerger's disease or thromboangiitis obliterans, is a non-atherosclerotic inflammatory process which mostly involves medium and small sized arteries and veins in lower and upper extremities. It is categorized as vasculitis. The disease is known to be closely linked to smoking. Buerger's disease is a long-term debilitating condition because of the pain, the development of ulcers and gangrene, and the risk of amputation. Drugs effective on erythrocyte flexibility, agents acting on platelets, non-steroidal anti-inflammatory drugs and vascular reconstruction are among several therapeutic methods for Buerger's disease. However, the applied therapies are insufficiently effective. Still, the base of treatment is smoking cessation. Lately, cell therapy has offered us entirely new possibilities. Mesenchymal stem cell (MSC) treatment has been proposed as a novel approach for tissue engineering and regenerative medicine for various ischemic disorders, including Buerger's disease. In 2016, the first MSC based therapy has received regulatory approval for the treatment of Buerger's disease in India. In March 2017, orphan designation was granted by the European Commission for autologous adipose tissue-derived MSC for the treatment of Buerger's disease. Novel therapeutic approach needs to be validated in the upcoming studies conducted in different clinical centers.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Medicinski fakultet, Beograd",
journal = "Medicinska Istraživanja",
title = "Napredak u terapiji Birgerove bolesti mezenhimalnim stem ćelijama, Advancements in mesenchymal stem cell treatment for Buerger's disease",
pages = "46-40",
number = "1",
volume = "51",
doi = "10.5937/MedIst1701040P"
}
Pavlović, S., Fazlagić, A., Lozuk, B., Spasovski, V., Vreća, M., Đukić, N.,& Radak, Đ.. (2017). Napredak u terapiji Birgerove bolesti mezenhimalnim stem ćelijama. in Medicinska Istraživanja
Univerzitet u Beogradu - Medicinski fakultet, Beograd., 51(1), 40-46.
https://doi.org/10.5937/MedIst1701040P
Pavlović S, Fazlagić A, Lozuk B, Spasovski V, Vreća M, Đukić N, Radak Đ. Napredak u terapiji Birgerove bolesti mezenhimalnim stem ćelijama. in Medicinska Istraživanja. 2017;51(1):40-46.
doi:10.5937/MedIst1701040P .
Pavlović, Sonja, Fazlagić, Amira, Lozuk, Branko, Spasovski, Vesna, Vreća, Miša, Đukić, Nenad, Radak, Đorđe, "Napredak u terapiji Birgerove bolesti mezenhimalnim stem ćelijama" in Medicinska Istraživanja, 51, no. 1 (2017):40-46,
https://doi.org/10.5937/MedIst1701040P . .

Uticaj CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije

Bačković, Dragana; Ignjatović, Svetlana; Rakićević, Ljiljana; Kušić-Tišma, Jelena; Radojković, Dragica; Ćalija, Branko; Strugarević, Evgenija; Radak, Đorđe; Kovač, Mirjana

(Društvo medicinskih biohemičara Srbije, Beograd i Versita, 2016)

TY  - JOUR
AU  - Bačković, Dragana
AU  - Ignjatović, Svetlana
AU  - Rakićević, Ljiljana
AU  - Kušić-Tišma, Jelena
AU  - Radojković, Dragica
AU  - Ćalija, Branko
AU  - Strugarević, Evgenija
AU  - Radak, Đorđe
AU  - Kovač, Mirjana
PY  - 2016
UR  - https://imagine.imgge.bg.ac.rs/handle/123456789/988
AB  - Uvod: I pored dokazanog kliničkog efekta oralne antiagregacijske terapije, značajan broj pacijenata nema adekvatan odgovor na primenjeni klopidogrel. Cilj naše studije je bio da se utvrdi uticaj prisutne CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod pacijenata sa stenozom karotidne arterije. Metode: U jednogodišnju prospektivnu studiju uključeno je 112 pacijenata sa stenozom karotidne arterije kod kojih je izvršena endarterektomija. Posle operativnog zahvata, pacijenti su primali 75 mg dnevno klopidogrela u trajanju od najmanje mesec dana. Svi ispitanici su praćeni od momenta prijema. Za CYP2C19 genotipizaciju korišćen je TaqMan test. Uticaj CYP2C19*2 alela na trombocitnu reaktivnost ispitivan je primenom multiple-electrode aggregometry (MEA). Rezultati: Rezultati genotipizacije su pokazali da su 82 (73,2%) ispitanika homozigoti za wild-type, 29 (25,9%) heterozigoti za CYP2C19*2 alel, dok je 1 (0,9%) bio homozigot za CYP2C19*2. Nakon 24 sata, u grupi sa wild-type genotipom 29,3% ispitanika dali su odgovor na klopidogrel, a u grupi sa CYP2C19*2 varijantom gena 10% ispitanika. U grupi sa wild-type genotipom, 74,4% ispitanika su imali terapijski odgovor nakon 7 dana, odnosno 82,9% nakon 30 dana od primene klopidogrela. U grupi sa CYP2C19*2 alelom broj ispitanika sa terapijskim odgovorom raste do 46,7% nakon 7 dana, odnosno do 53,3% nakon 30 dana od primene klopidogrela. Rizik za slab odgovor je veći kod nosilaca CYP2C19*2 alela u odnosu na nenosioce (wild-type) (OR 4,250, 95% CI 1 .695 -10.658 , P lt  0,01). Zaključak: CYP2C19*2 varijanta gena značajno utiče na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije kod kojih je izvršena endarterektomija.
AB  - Background: Despite the proven clinical effect of oral antiplatelet drugs, a considerable number of patients do not have an adequate response to clopidogrel. The aim of our study was to determine the influence of CYP2C19*2 loss-of-function variant allele on clopidogrel responsiveness in patients with carotid artery stenosis. Methods: One hundred and twelve patients with carotid artery stenosis undergoing endarterectomy were included in this one-year prospective study. All of them received clopidogrel (75 mg daily) for at least 30 days after the intervention. They were followed from the moment of hospital admission. CYP2C19*2 genotyping was performed by TaqMan Assay. The influence of c Yp 2C 19*2 variant allele on clopidogrel platelet reactivity was determined using multiple-electrode aggregometry (MEA). Results: Genotyping results showed that 82 (73.2% ) patients were homozygous for wild type, 29 (25.9%) were heterozygous for the CYP2C19*2 allele and 1 (0.9%) was CYP2C19*2 homozygous. After 24 hours, among those with the wild type 29.3% were clopidogrel responders, and in those with the CYP2C19*2 alleles 10%. In the wild type group, 74.4% were clopidogrel responders after 7 days of taking the drug; 82.9% after 30 days of clopidogrel introduction, respectively. In patients with the CYP2C19*2 alleles the number of responders increased up to 46.7% after 7 days; 53.3% after 30 days of taking the drug, respectively. The risk for being a low-responder is higher for the patients heterozygous for the c Yp 2C 19*2 allele vs. wildtype (OR 4.250, 95% CI 1.695 -10.658 , P lt  0.01). Conclusions: The CYP2C19*2 loss-of-function variant allele has significant influence on clopidogrel response in patients with carotid artery stenosis undergoing endarterectomy.
PB  - Društvo medicinskih biohemičara Srbije, Beograd i Versita
T2  - Journal of Medical Biochemistry
T1  - Uticaj CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije
T1  - Influence of CYP2C19*2 gene variant on therapeutic response during clopidogrel treatment in patients with carotid artery stenosis
EP  - 33
IS  - 1
SP  - 26
VL  - 35
DO  - 10.1515/jomb-2015-0009
ER  - 
@article{
author = "Bačković, Dragana and Ignjatović, Svetlana and Rakićević, Ljiljana and Kušić-Tišma, Jelena and Radojković, Dragica and Ćalija, Branko and Strugarević, Evgenija and Radak, Đorđe and Kovač, Mirjana",
year = "2016",
abstract = "Uvod: I pored dokazanog kliničkog efekta oralne antiagregacijske terapije, značajan broj pacijenata nema adekvatan odgovor na primenjeni klopidogrel. Cilj naše studije je bio da se utvrdi uticaj prisutne CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod pacijenata sa stenozom karotidne arterije. Metode: U jednogodišnju prospektivnu studiju uključeno je 112 pacijenata sa stenozom karotidne arterije kod kojih je izvršena endarterektomija. Posle operativnog zahvata, pacijenti su primali 75 mg dnevno klopidogrela u trajanju od najmanje mesec dana. Svi ispitanici su praćeni od momenta prijema. Za CYP2C19 genotipizaciju korišćen je TaqMan test. Uticaj CYP2C19*2 alela na trombocitnu reaktivnost ispitivan je primenom multiple-electrode aggregometry (MEA). Rezultati: Rezultati genotipizacije su pokazali da su 82 (73,2%) ispitanika homozigoti za wild-type, 29 (25,9%) heterozigoti za CYP2C19*2 alel, dok je 1 (0,9%) bio homozigot za CYP2C19*2. Nakon 24 sata, u grupi sa wild-type genotipom 29,3% ispitanika dali su odgovor na klopidogrel, a u grupi sa CYP2C19*2 varijantom gena 10% ispitanika. U grupi sa wild-type genotipom, 74,4% ispitanika su imali terapijski odgovor nakon 7 dana, odnosno 82,9% nakon 30 dana od primene klopidogrela. U grupi sa CYP2C19*2 alelom broj ispitanika sa terapijskim odgovorom raste do 46,7% nakon 7 dana, odnosno do 53,3% nakon 30 dana od primene klopidogrela. Rizik za slab odgovor je veći kod nosilaca CYP2C19*2 alela u odnosu na nenosioce (wild-type) (OR 4,250, 95% CI 1 .695 -10.658 , P lt  0,01). Zaključak: CYP2C19*2 varijanta gena značajno utiče na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije kod kojih je izvršena endarterektomija., Background: Despite the proven clinical effect of oral antiplatelet drugs, a considerable number of patients do not have an adequate response to clopidogrel. The aim of our study was to determine the influence of CYP2C19*2 loss-of-function variant allele on clopidogrel responsiveness in patients with carotid artery stenosis. Methods: One hundred and twelve patients with carotid artery stenosis undergoing endarterectomy were included in this one-year prospective study. All of them received clopidogrel (75 mg daily) for at least 30 days after the intervention. They were followed from the moment of hospital admission. CYP2C19*2 genotyping was performed by TaqMan Assay. The influence of c Yp 2C 19*2 variant allele on clopidogrel platelet reactivity was determined using multiple-electrode aggregometry (MEA). Results: Genotyping results showed that 82 (73.2% ) patients were homozygous for wild type, 29 (25.9%) were heterozygous for the CYP2C19*2 allele and 1 (0.9%) was CYP2C19*2 homozygous. After 24 hours, among those with the wild type 29.3% were clopidogrel responders, and in those with the CYP2C19*2 alleles 10%. In the wild type group, 74.4% were clopidogrel responders after 7 days of taking the drug; 82.9% after 30 days of clopidogrel introduction, respectively. In patients with the CYP2C19*2 alleles the number of responders increased up to 46.7% after 7 days; 53.3% after 30 days of taking the drug, respectively. The risk for being a low-responder is higher for the patients heterozygous for the c Yp 2C 19*2 allele vs. wildtype (OR 4.250, 95% CI 1.695 -10.658 , P lt  0.01). Conclusions: The CYP2C19*2 loss-of-function variant allele has significant influence on clopidogrel response in patients with carotid artery stenosis undergoing endarterectomy.",
publisher = "Društvo medicinskih biohemičara Srbije, Beograd i Versita",
journal = "Journal of Medical Biochemistry",
title = "Uticaj CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije, Influence of CYP2C19*2 gene variant on therapeutic response during clopidogrel treatment in patients with carotid artery stenosis",
pages = "33-26",
number = "1",
volume = "35",
doi = "10.1515/jomb-2015-0009"
}
Bačković, D., Ignjatović, S., Rakićević, L., Kušić-Tišma, J., Radojković, D., Ćalija, B., Strugarević, E., Radak, Đ.,& Kovač, M.. (2016). Uticaj CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije. in Journal of Medical Biochemistry
Društvo medicinskih biohemičara Srbije, Beograd i Versita., 35(1), 26-33.
https://doi.org/10.1515/jomb-2015-0009
Bačković D, Ignjatović S, Rakićević L, Kušić-Tišma J, Radojković D, Ćalija B, Strugarević E, Radak Đ, Kovač M. Uticaj CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije. in Journal of Medical Biochemistry. 2016;35(1):26-33.
doi:10.1515/jomb-2015-0009 .
Bačković, Dragana, Ignjatović, Svetlana, Rakićević, Ljiljana, Kušić-Tišma, Jelena, Radojković, Dragica, Ćalija, Branko, Strugarević, Evgenija, Radak, Đorđe, Kovač, Mirjana, "Uticaj CYP2C19*2 varijante gena na terapijski odgovor u toku primene klopidogrela kod bolesnika sa stenozom karotidne arterije" in Journal of Medical Biochemistry, 35, no. 1 (2016):26-33,
https://doi.org/10.1515/jomb-2015-0009 . .
3
3
3