Molekularna osnova primarne cilijarne diskinezije
Molecular basis of primary ciliary dyskinesia
Authors
Anđelković, MarinaContributors
Pavlović, SonjaBegović, Jelena
Novaković, Ivana
Savić Pavićević, Dušanka
Đorđević, Ana
Book part (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Primarna cilijarna diskinezija (PCD) predstavlja redak genetički poremećaj motornih cilija koji se najčešće
nasleđuje na autozomno recesivan način, a uočeno je i nasleđivanje vezano za hromozom X i autozomno
dominantno nasleđivanje ovog oboljenja. Osnovne karakteristike PCD-a su abnormalnosti pokretnih cilija,
koje su posledica patogenih varijanti u genima koji kodiraju za proteine koji su neophodni za pravilnu strukturu
i funkciju ovih organela. PCD predominantno obuhvata respiratorni trakt i reproduktivne organe, a
utiče i na lateralnost unutrašnjih organa. Klinička prezentacija nije specifična, već obuhvata simptome različitih
respiratornih oboljenja, što često dovodi do odloženog uspostavljanja precizne dijagnoze, zbog čega
je upotreba dijagnostičkih analiza i genetičkog profilisanja neophodna za utvrđivanje PCD-a. Metode sekvenciranja
nove generacije omogućile su poslednjih godina detekciju velikog broja novih gena uzročnika i gena
kandidata za PCD, pa je do sada opisano ...45 gena uzročnika koje su odgovorni za nastanak PCD-a i 200 gena
kandidata, a smatra se da je taj broj mnogo veći, s obzirom da 2500 proteina učestvuje u izgradnji i pravilnom
funkcionisanju cilija. Nakon detekcije genetičkih varijanti u uzorcima pacijenata suspektnih na PCD,
molekularna karakterizacija varijanti, upotrebom in silico i/ili eksperimentalnih metoda, omogućava determinaciju
njihove patogenosti i uspostavljanje korelacije između genotipa i fenotipa pacijenata. Terapijski
protokoli kojima se leče PCD pacijenti nisu specifični za ovo oboljenje već se ekstrapoliraju iz terapijskih protokola
drugih plućnih oboljenja sa sličnom kliničkom prezentacijom bolesti. Stoga su istraživanja terapeutika
na animalnim model sistemima od ključnog značaja za razvoj adekvatne terapije za PCD pacijente.
ključne reči: Primarna cilijarna diskinezija (PCD), dijagnostički testovi, genomsko profilisanje PCD pacijenata,
funkcionalna karakterizacija varijanti, model sistemi za PCD, terapija za PCD.
Primary ciliary dyskinesia (PCD) is a rare genetic disorder that is most often inherited in an autosomal recessive
manner, nevertheless X-linked and autosomal dominant inheritance of this disease have been reported. The
main characteristics of PCD are abnormalities of motile cilia, which are a consequence of pathogenic variants
in genes encoding proteins necessary for the proper structure and function of these organelles. PCD predominantly
involves the respiratory tract and reproductive organs, and also affects the laterality of internal organs.
The clinical presentation is not specific, and most often includes the symptoms of various respiratory
diseases, which leads to the delayed establishment of an accurate diagnosis. Consequently, the use of diagnostic
and genetic analyses is necessary for the determination of PCD. Next-generation sequencing methods
have enabled the detection of a large number of novel PCD disease-causing and candidate genes in recent
years, and so far, 4...5 PCD disease-causing and 200 candidate genes have been described, and this number is
thought to be much higher since 2500 proteins participate in cilia formation. After detection of genetic variants
in samples of patients suspected of PCD, molecular characterization of variants, using in silico and/or experimental
methods, allows determination of their pathogenicity and establishment of genotype-phenotype
correlation in patients. Therapeutic protocols for treating PCD patients are not specific for this disease rather,
the therapy is extrapolated from other similar lung diseases. Therefore, research on therapeutics on animal
model systems is crucial for the development of adequate therapy for PCD patients.
Keywords:
Primarna cilijarna diskinezija (PCD) / dijagnostički testovi / genomsko profilisanje PCD pacijenata / funkcionalna karakterizacija varijanti / model sistemi za PCD / terapija za PCD / Primary ciliary dyskinesia (PCD) / diagnostic tests / genomic profiling of PCD patients / functional characterization of variants / model systems for PCD / therapy for PCDSource:
Trendovi u molekularnoj Biologiji, 2021, 1, 71-83Publisher:
- Beograd : Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo
Funding / projects:
- Ministry of Science, Technological Development and Innovation of the Republic of Serbia, institutional funding - 200042 (University of Belgrade, Institute of Molecular Genetics and Genetic Engineering) (RS-MESTD-inst-2020-200042)
Collections
Institution/Community
Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvoTY - CHAP AU - Anđelković, Marina PY - 2021 UR - https://imagine.imgge.bg.ac.rs/handle/123456789/1721 AB - Primarna cilijarna diskinezija (PCD) predstavlja redak genetički poremećaj motornih cilija koji se najčešće nasleđuje na autozomno recesivan način, a uočeno je i nasleđivanje vezano za hromozom X i autozomno dominantno nasleđivanje ovog oboljenja. Osnovne karakteristike PCD-a su abnormalnosti pokretnih cilija, koje su posledica patogenih varijanti u genima koji kodiraju za proteine koji su neophodni za pravilnu strukturu i funkciju ovih organela. PCD predominantno obuhvata respiratorni trakt i reproduktivne organe, a utiče i na lateralnost unutrašnjih organa. Klinička prezentacija nije specifična, već obuhvata simptome različitih respiratornih oboljenja, što često dovodi do odloženog uspostavljanja precizne dijagnoze, zbog čega je upotreba dijagnostičkih analiza i genetičkog profilisanja neophodna za utvrđivanje PCD-a. Metode sekvenciranja nove generacije omogućile su poslednjih godina detekciju velikog broja novih gena uzročnika i gena kandidata za PCD, pa je do sada opisano 45 gena uzročnika koje su odgovorni za nastanak PCD-a i 200 gena kandidata, a smatra se da je taj broj mnogo veći, s obzirom da 2500 proteina učestvuje u izgradnji i pravilnom funkcionisanju cilija. Nakon detekcije genetičkih varijanti u uzorcima pacijenata suspektnih na PCD, molekularna karakterizacija varijanti, upotrebom in silico i/ili eksperimentalnih metoda, omogućava determinaciju njihove patogenosti i uspostavljanje korelacije između genotipa i fenotipa pacijenata. Terapijski protokoli kojima se leče PCD pacijenti nisu specifični za ovo oboljenje već se ekstrapoliraju iz terapijskih protokola drugih plućnih oboljenja sa sličnom kliničkom prezentacijom bolesti. Stoga su istraživanja terapeutika na animalnim model sistemima od ključnog značaja za razvoj adekvatne terapije za PCD pacijente. ključne reči: Primarna cilijarna diskinezija (PCD), dijagnostički testovi, genomsko profilisanje PCD pacijenata, funkcionalna karakterizacija varijanti, model sistemi za PCD, terapija za PCD. AB - Primary ciliary dyskinesia (PCD) is a rare genetic disorder that is most often inherited in an autosomal recessive manner, nevertheless X-linked and autosomal dominant inheritance of this disease have been reported. The main characteristics of PCD are abnormalities of motile cilia, which are a consequence of pathogenic variants in genes encoding proteins necessary for the proper structure and function of these organelles. PCD predominantly involves the respiratory tract and reproductive organs, and also affects the laterality of internal organs. The clinical presentation is not specific, and most often includes the symptoms of various respiratory diseases, which leads to the delayed establishment of an accurate diagnosis. Consequently, the use of diagnostic and genetic analyses is necessary for the determination of PCD. Next-generation sequencing methods have enabled the detection of a large number of novel PCD disease-causing and candidate genes in recent years, and so far, 45 PCD disease-causing and 200 candidate genes have been described, and this number is thought to be much higher since 2500 proteins participate in cilia formation. After detection of genetic variants in samples of patients suspected of PCD, molecular characterization of variants, using in silico and/or experimental methods, allows determination of their pathogenicity and establishment of genotype-phenotype correlation in patients. Therapeutic protocols for treating PCD patients are not specific for this disease rather, the therapy is extrapolated from other similar lung diseases. Therefore, research on therapeutics on animal model systems is crucial for the development of adequate therapy for PCD patients. PB - Beograd : Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo T2 - Trendovi u molekularnoj Biologiji T1 - Molekularna osnova primarne cilijarne diskinezije T1 - Molecular basis of primary ciliary dyskinesia EP - 83 IS - 1 SP - 71 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1721 ER -
@inbook{ author = "Anđelković, Marina", year = "2021", abstract = "Primarna cilijarna diskinezija (PCD) predstavlja redak genetički poremećaj motornih cilija koji se najčešće nasleđuje na autozomno recesivan način, a uočeno je i nasleđivanje vezano za hromozom X i autozomno dominantno nasleđivanje ovog oboljenja. Osnovne karakteristike PCD-a su abnormalnosti pokretnih cilija, koje su posledica patogenih varijanti u genima koji kodiraju za proteine koji su neophodni za pravilnu strukturu i funkciju ovih organela. PCD predominantno obuhvata respiratorni trakt i reproduktivne organe, a utiče i na lateralnost unutrašnjih organa. Klinička prezentacija nije specifična, već obuhvata simptome različitih respiratornih oboljenja, što često dovodi do odloženog uspostavljanja precizne dijagnoze, zbog čega je upotreba dijagnostičkih analiza i genetičkog profilisanja neophodna za utvrđivanje PCD-a. Metode sekvenciranja nove generacije omogućile su poslednjih godina detekciju velikog broja novih gena uzročnika i gena kandidata za PCD, pa je do sada opisano 45 gena uzročnika koje su odgovorni za nastanak PCD-a i 200 gena kandidata, a smatra se da je taj broj mnogo veći, s obzirom da 2500 proteina učestvuje u izgradnji i pravilnom funkcionisanju cilija. Nakon detekcije genetičkih varijanti u uzorcima pacijenata suspektnih na PCD, molekularna karakterizacija varijanti, upotrebom in silico i/ili eksperimentalnih metoda, omogućava determinaciju njihove patogenosti i uspostavljanje korelacije između genotipa i fenotipa pacijenata. Terapijski protokoli kojima se leče PCD pacijenti nisu specifični za ovo oboljenje već se ekstrapoliraju iz terapijskih protokola drugih plućnih oboljenja sa sličnom kliničkom prezentacijom bolesti. Stoga su istraživanja terapeutika na animalnim model sistemima od ključnog značaja za razvoj adekvatne terapije za PCD pacijente. ključne reči: Primarna cilijarna diskinezija (PCD), dijagnostički testovi, genomsko profilisanje PCD pacijenata, funkcionalna karakterizacija varijanti, model sistemi za PCD, terapija za PCD., Primary ciliary dyskinesia (PCD) is a rare genetic disorder that is most often inherited in an autosomal recessive manner, nevertheless X-linked and autosomal dominant inheritance of this disease have been reported. The main characteristics of PCD are abnormalities of motile cilia, which are a consequence of pathogenic variants in genes encoding proteins necessary for the proper structure and function of these organelles. PCD predominantly involves the respiratory tract and reproductive organs, and also affects the laterality of internal organs. The clinical presentation is not specific, and most often includes the symptoms of various respiratory diseases, which leads to the delayed establishment of an accurate diagnosis. Consequently, the use of diagnostic and genetic analyses is necessary for the determination of PCD. Next-generation sequencing methods have enabled the detection of a large number of novel PCD disease-causing and candidate genes in recent years, and so far, 45 PCD disease-causing and 200 candidate genes have been described, and this number is thought to be much higher since 2500 proteins participate in cilia formation. After detection of genetic variants in samples of patients suspected of PCD, molecular characterization of variants, using in silico and/or experimental methods, allows determination of their pathogenicity and establishment of genotype-phenotype correlation in patients. Therapeutic protocols for treating PCD patients are not specific for this disease rather, the therapy is extrapolated from other similar lung diseases. Therefore, research on therapeutics on animal model systems is crucial for the development of adequate therapy for PCD patients.", publisher = "Beograd : Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo", journal = "Trendovi u molekularnoj Biologiji", booktitle = "Molekularna osnova primarne cilijarne diskinezije, Molecular basis of primary ciliary dyskinesia", pages = "83-71", number = "1", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1721" }
Anđelković, M.. (2021). Molekularna osnova primarne cilijarne diskinezije. in Trendovi u molekularnoj Biologiji Beograd : Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo.(1), 71-83. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1721
Anđelković M. Molekularna osnova primarne cilijarne diskinezije. in Trendovi u molekularnoj Biologiji. 2021;(1):71-83. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1721 .
Anđelković, Marina, "Molekularna osnova primarne cilijarne diskinezije" in Trendovi u molekularnoj Biologiji, no. 1 (2021):71-83, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1721 .