Prikaz mišjeg monoklonskog antitela u funkciji alel specifičnog antitela za FcγRIIA 166R
Приказ мишјег моноклонског антитела у функцији алел специфичног антитела за FcγRIIA 166R
Autori
Minić, RajnaŽivković, Irena
Kotur, Nikola
Žuža, Olivera
Đorđević, Brižita
Marković, Dragana
Dimitrijević, Ljiljana
Ostala autorstva
Živić, MiroslavPetković, Branka
Konferencijski prilog (Objavljena verzija)
Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentuApstrakt
Monoklonsko antitelo proizvedeno u mišu, označeno kao Y7, napravljeno je
protiv prirodnog IgM antitela, izolovanog iz osobe sa Valdenstromovom
makroglobulinemijom i specifičnog za jednolančanu DNK. Y7 antitelo je tom
prilikom detaljno okarakterisano i utvrđeno je da pripada podklasi IgG1 i da je
specifično za Fab region prirodnog IgM molekula, čime je antitelo Y7
okarakterisano kao anti-idiotipsko antitelo.1 Nedavno smo metodom protočne
citometrije otkrili da se Y7 antitelo vezuje za humane leukocite, konkretno za
granulocite i monocite. Vezivanje za granulocite i monocite različitih ljudi je
pokazalo individualne varijacije, te je pretpostavljeno da se radi o alel
specifičnoj interakciji, preko Fcγ receptora. Da bi se potvrdila ova
pretpostavka urađena je genotipizacija FcγR2A H166R polimorfizma, paralelno
sa analizom protočnom citometrijom (n = 20) u dve vremenske tačke. Vezivanje Y7
bilo je istovetno u dve vremenske tačke i u potpunosti se podudaralo sa
genetskom analiz...om, naime, potvrđeno je da je alelni polimorfizam u pitanju
H166R, sa vezivanjem Y7 za R varijantu. Vezivanje je detektovano i kod
heterozigotnih i homozigotnih osoba, dok kod H homozigotnih osoba nije bilo
vezivanja. Specifičnost ka alelskoj varijanti je potvrđena Vestern blotom.
Inhibicija vezivanja testirana je pomoću C-reaktivnog proteina, ali nije bilo
moguće postići više od 20% inhibicije. Neke alelske varijante genetskih
polimorfizama, gde spada i rs1801274 (H166R) polimorfizam FCGR2A gena,
povezane su sa bržom progresijom zaraznih bolesti, a neke varijante se učestalije
javljaju u autoimunskim obolenjima. Dodatna istraživanja pokazaće da li se
interakcija Y7 za R varijantu može upotrebiti pri izvođenju funkcionalnih
testova.
Моноклонско антитело произведено у мишу, означено као Y7, направљено је
против природног IgM антитела, изолованог из особе са Валденстромовом
макроглобулинемијом и специфичног за једноланчану ДНК. Y7 антитело је том
приликом детаљно окарактерисано и утврђено је да припада подкласи IgG1 и да је
специфично за Fab регион природног IgM молекула, чиме је антитело Y7
окарактерисано као анти-идиотипско антитело.1 Недавно смо методом проточне
цитометрије открили да се Y7 антитело везује за хумане леукоците, конкретно за
гранулоците и моноците. Везивање за гранулоците и моноците различитих људи је
показало индивидуалне варијације, те је претпостављено да се ради о алел
специфичној интеракцији, преко Fcγ рецептора. Да би се потврдила ова
претпоставка урађена је генотипизација FcγR2A H166R полиморфизма, паралелно
са анализом проточном цитометријом (n = 20) у две временске тачке. Везивање Y7
било је истоветно у две временске тачке и у потпуности се подударало са
генетском анализом, на...име, потврђено је да је алелни полиморфизам у питању
H166R, са везивањем Y7 за R варијанту. Везивање је детектовано и код
хетерозиготних и хомозиготних особа, док код H хомозиготних особа није било
везивања. Специфичност ка алелској варијанти је потврђена Вестерн блотoм.
Инхибиција везивања тестирана је помоћу Ц-реактивног протеина, али није било
могуће постићи више од 20% инхибиције. Неке алелске варијанте генетских
полиморфизама, где спада и rs1801274 (H166R) полиморфизам FCGR2A гена,
повезане су са бржом прогресијом заразних болести, а неке варијанте се учесталије
јављају у аутоимунским оболењима. Додатна истраживања показаће да ли се
интеракција Y7 за R варијанту може употребити при извођењу функционалних
тестова.
Izvor:
Treći kongres biologa Srbije, 2022, 386-Izdavač:
- Beograd : Srpsko biološko društvo
Finansiranje / projekti:
- Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije, institucionalno finansiranje - 200015 (Univerzitet u Beogradu, Institut za medicinska istraživanja) (RS-MESTD-inst-2020-200015)
- Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije, institucionalno finansiranje - 200177 (Centar za imunološka istraživanja 'Branislav Janković' Torlak, Beograd) (RS-MESTD-inst-2020-200177)
Napomena:
- Knjiga sažetaka: Treći Kongres biologa Srbije, Zlatibor, Srbija 21 - 25. 9. 2022.
Institucija/grupa
Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvoTY - CONF AU - Minić, Rajna AU - Živković, Irena AU - Kotur, Nikola AU - Žuža, Olivera AU - Đorđević, Brižita AU - Marković, Dragana AU - Dimitrijević, Ljiljana PY - 2022 UR - https://imagine.imgge.bg.ac.rs/handle/123456789/1735 AB - Monoklonsko antitelo proizvedeno u mišu, označeno kao Y7, napravljeno je protiv prirodnog IgM antitela, izolovanog iz osobe sa Valdenstromovom makroglobulinemijom i specifičnog za jednolančanu DNK. Y7 antitelo je tom prilikom detaljno okarakterisano i utvrđeno je da pripada podklasi IgG1 i da je specifično za Fab region prirodnog IgM molekula, čime je antitelo Y7 okarakterisano kao anti-idiotipsko antitelo.1 Nedavno smo metodom protočne citometrije otkrili da se Y7 antitelo vezuje za humane leukocite, konkretno za granulocite i monocite. Vezivanje za granulocite i monocite različitih ljudi je pokazalo individualne varijacije, te je pretpostavljeno da se radi o alel specifičnoj interakciji, preko Fcγ receptora. Da bi se potvrdila ova pretpostavka urađena je genotipizacija FcγR2A H166R polimorfizma, paralelno sa analizom protočnom citometrijom (n = 20) u dve vremenske tačke. Vezivanje Y7 bilo je istovetno u dve vremenske tačke i u potpunosti se podudaralo sa genetskom analizom, naime, potvrđeno je da je alelni polimorfizam u pitanju H166R, sa vezivanjem Y7 za R varijantu. Vezivanje je detektovano i kod heterozigotnih i homozigotnih osoba, dok kod H homozigotnih osoba nije bilo vezivanja. Specifičnost ka alelskoj varijanti je potvrđena Vestern blotom. Inhibicija vezivanja testirana je pomoću C-reaktivnog proteina, ali nije bilo moguće postići više od 20% inhibicije. Neke alelske varijante genetskih polimorfizama, gde spada i rs1801274 (H166R) polimorfizam FCGR2A gena, povezane su sa bržom progresijom zaraznih bolesti, a neke varijante se učestalije javljaju u autoimunskim obolenjima. Dodatna istraživanja pokazaće da li se interakcija Y7 za R varijantu može upotrebiti pri izvođenju funkcionalnih testova. AB - Моноклонско антитело произведено у мишу, означено као Y7, направљено је против природног IgM антитела, изолованог из особе са Валденстромовом макроглобулинемијом и специфичног за једноланчану ДНК. Y7 антитело је том приликом детаљно окарактерисано и утврђено је да припада подкласи IgG1 и да је специфично за Fab регион природног IgM молекула, чиме је антитело Y7 окарактерисано као анти-идиотипско антитело.1 Недавно смо методом проточне цитометрије открили да се Y7 антитело везује за хумане леукоците, конкретно за гранулоците и моноците. Везивање за гранулоците и моноците различитих људи је показало индивидуалне варијације, те је претпостављено да се ради о алел специфичној интеракцији, преко Fcγ рецептора. Да би се потврдила ова претпоставка урађена је генотипизација FcγR2A H166R полиморфизма, паралелно са анализом проточном цитометријом (n = 20) у две временске тачке. Везивање Y7 било је истоветно у две временске тачке и у потпуности се подударало са генетском анализом, наиме, потврђено је да је алелни полиморфизам у питању H166R, са везивањем Y7 за R варијанту. Везивање је детектовано и код хетерозиготних и хомозиготних особа, док код H хомозиготних особа није било везивања. Специфичност ка алелској варијанти је потврђена Вестерн блотoм. Инхибиција везивања тестирана је помоћу Ц-реактивног протеина, али није било могуће постићи више од 20% инхибиције. Неке алелске варијанте генетских полиморфизама, где спада и rs1801274 (H166R) полиморфизам FCGR2A гена, повезане су са бржом прогресијом заразних болести, а неке варијанте се учесталије јављају у аутоимунским оболењима. Додатна истраживања показаће да ли се интеракција Y7 за R варијанту може употребити при извођењу функционалних тестова. PB - Beograd : Srpsko biološko društvo C3 - Treći kongres biologa Srbije T1 - Prikaz mišjeg monoklonskog antitela u funkciji alel specifičnog antitela za FcγRIIA 166R T1 - Приказ мишјег моноклонског антитела у функцији алел специфичног антитела за FcγRIIA 166R SP - 386 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1735 ER -
@conference{ author = "Minić, Rajna and Živković, Irena and Kotur, Nikola and Žuža, Olivera and Đorđević, Brižita and Marković, Dragana and Dimitrijević, Ljiljana", year = "2022", abstract = "Monoklonsko antitelo proizvedeno u mišu, označeno kao Y7, napravljeno je protiv prirodnog IgM antitela, izolovanog iz osobe sa Valdenstromovom makroglobulinemijom i specifičnog za jednolančanu DNK. Y7 antitelo je tom prilikom detaljno okarakterisano i utvrđeno je da pripada podklasi IgG1 i da je specifično za Fab region prirodnog IgM molekula, čime je antitelo Y7 okarakterisano kao anti-idiotipsko antitelo.1 Nedavno smo metodom protočne citometrije otkrili da se Y7 antitelo vezuje za humane leukocite, konkretno za granulocite i monocite. Vezivanje za granulocite i monocite različitih ljudi je pokazalo individualne varijacije, te je pretpostavljeno da se radi o alel specifičnoj interakciji, preko Fcγ receptora. Da bi se potvrdila ova pretpostavka urađena je genotipizacija FcγR2A H166R polimorfizma, paralelno sa analizom protočnom citometrijom (n = 20) u dve vremenske tačke. Vezivanje Y7 bilo je istovetno u dve vremenske tačke i u potpunosti se podudaralo sa genetskom analizom, naime, potvrđeno je da je alelni polimorfizam u pitanju H166R, sa vezivanjem Y7 za R varijantu. Vezivanje je detektovano i kod heterozigotnih i homozigotnih osoba, dok kod H homozigotnih osoba nije bilo vezivanja. Specifičnost ka alelskoj varijanti je potvrđena Vestern blotom. Inhibicija vezivanja testirana je pomoću C-reaktivnog proteina, ali nije bilo moguće postići više od 20% inhibicije. Neke alelske varijante genetskih polimorfizama, gde spada i rs1801274 (H166R) polimorfizam FCGR2A gena, povezane su sa bržom progresijom zaraznih bolesti, a neke varijante se učestalije javljaju u autoimunskim obolenjima. Dodatna istraživanja pokazaće da li se interakcija Y7 za R varijantu može upotrebiti pri izvođenju funkcionalnih testova., Моноклонско антитело произведено у мишу, означено као Y7, направљено је против природног IgM антитела, изолованог из особе са Валденстромовом макроглобулинемијом и специфичног за једноланчану ДНК. Y7 антитело је том приликом детаљно окарактерисано и утврђено је да припада подкласи IgG1 и да је специфично за Fab регион природног IgM молекула, чиме је антитело Y7 окарактерисано као анти-идиотипско антитело.1 Недавно смо методом проточне цитометрије открили да се Y7 антитело везује за хумане леукоците, конкретно за гранулоците и моноците. Везивање за гранулоците и моноците различитих људи је показало индивидуалне варијације, те је претпостављено да се ради о алел специфичној интеракцији, преко Fcγ рецептора. Да би се потврдила ова претпоставка урађена је генотипизација FcγR2A H166R полиморфизма, паралелно са анализом проточном цитометријом (n = 20) у две временске тачке. Везивање Y7 било је истоветно у две временске тачке и у потпуности се подударало са генетском анализом, наиме, потврђено је да је алелни полиморфизам у питању H166R, са везивањем Y7 за R варијанту. Везивање је детектовано и код хетерозиготних и хомозиготних особа, док код H хомозиготних особа није било везивања. Специфичност ка алелској варијанти је потврђена Вестерн блотoм. Инхибиција везивања тестирана је помоћу Ц-реактивног протеина, али није било могуће постићи више од 20% инхибиције. Неке алелске варијанте генетских полиморфизама, где спада и rs1801274 (H166R) полиморфизам FCGR2A гена, повезане су са бржом прогресијом заразних болести, а неке варијанте се учесталије јављају у аутоимунским оболењима. Додатна истраживања показаће да ли се интеракција Y7 за R варијанту може употребити при извођењу функционалних тестова.", publisher = "Beograd : Srpsko biološko društvo", journal = "Treći kongres biologa Srbije", title = "Prikaz mišjeg monoklonskog antitela u funkciji alel specifičnog antitela za FcγRIIA 166R, Приказ мишјег моноклонског антитела у функцији алел специфичног антитела за FcγRIIA 166R", pages = "386", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1735" }
Minić, R., Živković, I., Kotur, N., Žuža, O., Đorđević, B., Marković, D.,& Dimitrijević, L.. (2022). Prikaz mišjeg monoklonskog antitela u funkciji alel specifičnog antitela za FcγRIIA 166R. in Treći kongres biologa Srbije Beograd : Srpsko biološko društvo., 386. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1735
Minić R, Živković I, Kotur N, Žuža O, Đorđević B, Marković D, Dimitrijević L. Prikaz mišjeg monoklonskog antitela u funkciji alel specifičnog antitela za FcγRIIA 166R. in Treći kongres biologa Srbije. 2022;:386. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1735 .
Minić, Rajna, Živković, Irena, Kotur, Nikola, Žuža, Olivera, Đorđević, Brižita, Marković, Dragana, Dimitrijević, Ljiljana, "Prikaz mišjeg monoklonskog antitela u funkciji alel specifičnog antitela za FcγRIIA 166R" in Treći kongres biologa Srbije (2022):386, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_imagine_1735 .