Biohemijski fenotip i poreklo tri najčešće beta-talasemijske mutacije u Srbiji

Abstract

Molekularna (DNK) karakterizacija talasemija je najpouzdaniji metod za dijagnostiku ove grupe oboljenja. Kako su talasemije vrlo heterogene, hematološki podaci i dodatne biohemijske analize su od esencijalne važnosti za njihovu diferencijalnu dijagnostiku. U ovom radu su prikazani hematološki parametri i biohemijske karakteristike nosilaca tri najčešće b-talasemijske mutacije u Srbiji (Hb Lepore, bº39 i b+IVS-I- 110) koje je neophodno uzeti u obzir u početnom koraku postavljanja dijagnoze kod talasemičnih pacijenata. Pored toga, ovaj rad predstavlja detaljnu analizu diverziteta haplotipova b-globinskog lokusa kod nosilaca najčešćih b-talasemijskih mutacija i zdravih betaA/betaA osoba u Srbiji. Identifikovan je novi haplotip asociran sa Hb Lepore-Boston-Vašington genom u srpskoj populaciji. Ovi podaci idu u prilog hipotezi o multicentričnom poreklu ove mutacije. Mutacija je nastala de novo u hromozomskom kontekstu koji je karakterističan za populaciju u Srbiji.Takođe je pokazano da su dve najčešće mediteranske mutacije, bº39 i b+IVS-I-110, verovatno "uvezene" u populaciju Srbije iz Italije, odnosno Turske, istorijskim migracijama i seobama naroda.

Molecular (DNA) characterization of thalassemia is the most reliable methodology for the diagnosis of this group of diseases. As thalassemias are very heterogeneous, hematological data and additional biochemical analysis are essential for their differential diagnosis. In this paper we present hematological and biochemical characteristics of the carriers of three most common beta-thalassemia mutations in Serbia (Hb Lepore, b°39 and b+IVS-I-110), to be taken into consideration as the initial step of the diagnostic approach to the thalassemia patients. Also, this paper represents a detailed survey of the diversity of b-globin gene haplotypes in carriers of the most common b-thalassemia mutations and normal betaA/betaA individuals of Serbian descent. A novel haplotype associated with Hb Lepore-Boston-Washington gene has been identified in Serbian population. These data support the hypothesis of multicentric origin of this mutation. The mutation has arised de novo in the chromosomal background characteristic for Serbian population. Additionally, we have shown that two most common Mediterranean mutations, b°39 and b+ IVS-I-110, have probably been introduced into Serbian population from Italy and Turkey, respectively, through historically documented migrations and settlements.